Pehlivani od zaborava čuvaju višestoljetnu tradiciju

Na poljani zvanoj Mejdan, nadmorske visine od hiljadu metara, u regiji Opolja, dijelu općine Dragaš na krajnjem jugu Kosova i samoj granici sa Makedonijom i Albanijom, više od hiljadu ljubitelja pehlivana i pehlivanstva, po kiši i dosta hladnom vremenu uživalo je u nadmetanju pedesetak boraca ove drevne vještine koja se na ovim prostorima njeguje blizu šest vijekova, od vremena dolaska Osmanlija.

Osim sa Kosova, takmičari su došli još i iz susjedne Albanije, zatim iz Makedonije i Bugarske. Pripremajuċi se za borbu, svaki od njih se najpre namazao jestivim uljem po golom tijelu do pojasa, ali i po specijalno za to šivenim kožnim pantalonama zvanim kispet.

To ima višestruku ulogu. Najprije jača i štiti kožu, a otežava hvatanje, ali kako je za Anadolu Agency (AA) pojasnio dr. Suljeman Šala, profesor za fizičku kulturu Univerziteta u Prištini, “brišu se i granice u kilaži i do izražaja dolaze konativne i kognitivne sposobnosti“.

– Tu do izražaja dolazi mozak i oni mogu sa različitim pokretima i kondicijom da se poravnaju. Ima slučajeva da su pobijedili oni koji su bili mnogo lakši od protivnika i to zahvaljujuċi jestivom ulju – tvrdi profesor Šalja.

U krugu od 15-ak ari, borbe se održavaju neprekidno. Neke traju i po sat i po. Sve to prate sudije, uglavnom bivši pehlivani, neki i višestruki prvaci bivše Jugoslavije u ovom sportu.

Muzičari sviraju zurne i gočeve, specijalno obučeni za ovu priliku, počevši od kožnih opanaka i vunenih čakšira, prate svaku borbu i ubrzavaju u skladu sa situacijom na terenu. Pobjednik, prije nego što ide u sljedeċu borbu, sa partnerom ide i u plastičnoj kesi sakuplja novac od gledalaca i to onda dijele na dva jednaka dela.

– Razlog žašto sam uzeo učešċe na ovom takmičenju je moja želja da se nastavi ova tradicija. Nekoliko mjeseci sam se pripremao i uspio sam da pobijedim. Ovo nije moje prvo takmičenje, nekoliko puta sam uzimao učešċe na raznim regionalnim i međunarodnim takmičenjema, ali ovo u Opolju mi je nekako najdraže – kazao je Velji Susuri iz okoline Prizrena.

Šukri Hasani je dašao iz Skoplja i izgubio u drugoj borbi.

– Postim i bilo mi je teško. Dolazim iz Makedonije i imao sam veliku želju da uzmem učešċe na jednom ovako tradicionalnom takmičenju. Izgubio sam u finalu od domaċina, ali to je bila moja krivica jer se nisam dovoljno spremao – rekao je za AA Hasani.

Među gledaocima bilo je najviše onih iz regije Dragaša, ali i susjednog Prizrena, iz Prištine i drugih krajeva Kosova, te iz Albanije i Makedonije.

– Ovo je višegodišnja tradicija, pamtim je od djetinjstva. To je stari sport, koji se još od davnina održava u Dragašu. Ranije se ovo takmičenje održavalo za 1. maj Dan rada – tvrdi Saljajdin Hajredini.

Profesor Šalja, čija su se tri sina nadmetala i osvojila prva mjesta, pojašnjava da je pehlivanstvo na Kosovu, konkretno u općini Dragaš “staro preko 560 godina”.

Prema njegovim riječima, ono vodi porijeklo iz Kirk bunara u Turskoj gdje su se svojevremeno borili sultanovi vojnici.

– U Kirk bunaru uvijek se pehlivanske borbe održavaju svakog juna. Ovdje kod nas na Kosovu, Makedoniji i Albaniji na mjestima gdje su naseljeni muslimani. Najviše po sunetima, za vrijeme državnih praznika, na svadbama. Ljudi koji su imali finanijskih uslova uvijek su se borili, a to je bilo čast i za selo i za region u kojem su živjeli – kazao je Šalja.

Objašnjavajući karakteristike ovog sporta on kaže da kod pehlivana nema kategorija a samim tim ni mjerenja.

– Ovdje se daje šansa onima koji su pametniji, onima koji su fleksibilniji i koji imaju kondiciju. Ovo je jedini sport u svijetu koji daje mogućnost ljudima koji imaju manju težinu da se bore sa onima koji imaju veċu težinu što u drugim sportovima nema. Svima se daje mogućnost i šansa. I stvarno, na kraju, pobijedili su ne oni najjači i najrazvijeniji, nego oni koji su bili snalažljiviji i koristili kognitivne sposobnosti – rekao je.